Nekako sam naučio da se u Split ide isključivo ako je neka važna ili manje važna (takvih je sve više) utakmica Hajduka na jedan dan. Nakon umora od vožnje, isfrustriranosti redovito lošom igrom „bilih“, preznojeni ili pokisli – zavisno od vremena, Split vazda ostane u drugom planu kao tek usputna stanica u kojem pojedemo pizzu i popijemo pivu ili sok. Ovaj put smo odlučili s prijateljima posjetiti Split kao pravu turističko shopping destinaciju, s već prije dogovorenim posjetom blues, rock i jazz baru Legends na Bačvicama u kojem je moj prijatelj DJ Emilio pravio party pod nazivom „Lude 80te u Splitu“.
Hotel u kojem smo odsjeli se zove San Antonio i nalazi se u Podstrani, na samom ulazu u Split, koji se nalazi odmah pokraj plaže s palmama, tako da imate osjećaj da ste na nekom tropskom otoku a ne da vam Jadranska magistrala prolazi svega dvadesetak metara od sobe. Doručkovati možete na terasi uz more i to na principu švedskog stola, a ravan je svim boljim hotelima koje sam do sada posjetio u Austriji ili Italiji (od palačinka do croissanta, salame, sirevi, jaja, voće...). Soba u kojoj smo odsjeli također je prvoklasna, prostrana s velikim balkonom, a čistoća je na najvišem nivou.
Od hotela San Antonio do hotela Lav može se prošetati uz more i to svakako treba učiniti ako je vrijeme lijepo kao što je bilo nama. Ispred hotela Lav je mala lučica s jahticama, do nje hotelski restaurant i kafić, ljudi opušteno sjede i jedu ili piju...ma, prava divota. Totalno nespojivo s onim Splitom na kakvog sam naučio svih ovih godina.
Prošavši kroz hotel, s njegove gornje strane do recepcije, nalazi se Pivnica. Vjerujte mi da nešto bolje u životu nisam još jeo. Dakle, njoke s hobotnicom, pancetom, bobom, ovčjim sirom, česnom i maslinovim uljem. Tu deliciju sam jedino ja naručio, a ostatak ekipe nije mogao odoliti a da ne proba zalogaj iz mog pjata. Ostatak ekipe je naručio lignje na žaru s blitvom i patatama, te pastu s vongolama. Pili smo Pošip Toretu, izvrsno bijelo vino, a cijena cijele večere je uistinu velika za hrvatske prilike. To je vjerojatno razlog što su u restaurantu bili samo strani gosti.
Poslije večere smo pošli u Split, na Bačvice, gdje se nalazi Jazz, blues and rock bar Legends. Naš prijatelj Emilio je pravio party Lude 80te u Splitu, koju inače organizira cijelu zimu, jedanput mjesečno a svaki put na drugoj lokaciji. Iako ovaj put nije bilo baš previše posjetitelja, bilo je super! Od Springsteena do Boney M, od Dina Dvornika do Bajage – prva liga.
Svi su plesali, bacali se, a bila je i lutrija s originalnim poklonima. Svakako, prva nagrada je bila originalna izviđačka marama. Ovako nešto u Dubrovniku ne postoji. Zabava inače traje do 2 sata iza ponoći, ali mi smo pošli malo ranije.
Sutradan ujutro smo ostavili za đir po Marmontovoj i Rivi, a vrijeme je bilo idealno za tako nešto. Naravno, pao je i shopping, pa je ženski dio ekipe bio i više nego zadovoljan. Ljubaznost kod svih, ali baš svih prodavačica u buticima je nemjerljiva s istim u Dubrovniku. Koja je to samo razlika! Najočitiji primjer je cura u prodavaonici Guessa, u kojoj smo našli istu onu bursu koju je Marijana vidjela već prije u Austriji, ali nije bilo veličine koju je ona htjela. Prodavačica nas je uputila na trafiku da kupimo novi Story magazin, u kojemu se nalazi kupon s 30% popusta na bilo što kupljeno u Guessa. Tako smo uštedjeli 350,00 Kn. To u Dubrovniku nikad nećete doživjet! Tu će vam htjeti naplatiti 30% više. Inače i outfit cura po Splitu je lijep i ugodan oku. Nose se, naravno, marke, a cure to rade sa stilom i ukusom.
Na kraju našeg kratkog puta u Split, još smo posjetili City centar 1 i Bauhaus, te smo složno još jednom zaključili da je Split samo 200 km udaljen od Dubrovnika, a osjećaj je kao da ste 200 milijuna godina daleko, nažalost. Da ne mislimo samo mi tako, dokaz su i uistinu bezbroj Dubrovčana koje smo sreli po Splitu, što u odmoru, što u shoppingu.
Nema komentara:
Objavi komentar